Goran Zajček: Distorzija stvarnosti

Distorzija stvarnosti – moj doživljaj impresionizma u likovnoj umjetnosti

Krajem 19. stoljeća u Francuskoj se u slikarstvu dogodilo nešto zapanjujuće, eksplozija koja je ozračila čitav svijet. Radi se o impresionizmu, odvažnom pokretu i novom prostoru slobode.

Impresionizam je prvotno kao pokret nastao u slikarstvu, a kasnije se kao ekvivalentno shvaćanje proširio i na književnost (V. Woolf, M. Proust, P. Verlaine, A. G. Matoš…) i glazbu (C. Debussy, E. Satie…).

Dotadašnja likovna umjetnost bavila se točnim predstavljanjem prirode i svijeta, nastojeći čim vjernije prenijeti objekte, prizore i priče na slikarsko platno. Impresionisti su se odlučili za promjene tradicionalnih i standardnih vrijednosti. Slikaju svoje vlastite impresije i cjelovite doživljaje okoline, prirode i ljudi oko sebe.

Vermeer - Umijeće slikanja

E. Degas - Plesačica s buketom cvijeća

Na Vermeerovoj slici (17. st.) vidi se primjer dotadašnjeg načina slikanja i prezentacije tema. Nevjerojatna suprotnost je Degasova slika (1878.) koja izgleda kao nešto nedovršeno, nekvalitetno, kao skeč ili pogreška. To su bile i najčešće zamjerke impresionističkim umjetnicima, negodovanja od strane likovnih kritičara i ostalih slikara.

Impresionisti su nastojali uhvatiti efekte u prirodi i njihove izmjene, vlažnost zraka, vjetar, toplinu… osjetilna i psihološka percepcija postajala je važnijom od same teme, nastojao se prenijeti doživljaj, utisak, „impresija“. To se ne može izraziti na pravi način posredstvom standardnog slikarstva. Zato su impresionisti razvili sve vlastite tehnike i metode. Kratki potezi kistom, korištenje slikarskih noževa, tehnika poentilizma, korištenje drugačijih boja od onih koje se nalaze na samom slikanom objektu, samo su neke od tehnika korištenih u impresionizmu.

C. Monet - Impresija

Promotrimo malo „Impresiju“, vjerojatno jedno od najviđenijih djela impresionizma. Ovaj zalazak sunca je nešto fantastično… poput psihodeličnog iskustva u kojem je slika gotovo raspršena, distorzirana i bez jasno ocrtanih rubova, u tekućem uzbibanom stanju i sva u kretanju. Potezi kistom od kojih kao da svaki pojedini predstavlja svijet za sebe.

Predstavnici impresionizma u slikarstvu

Camille Pissarro (1830. – 1903.)

C. Pissarro - Zalazak

Pierre-Auguste Renoir (1841. – 1919.)

Renoir - Žena sa suncobranom i dijete

Claude Monet (1840. – 1926.)

Monet - Sumrak nad Venecijom

Paul Cezanne (1839. – 1906.)

Cezanne - Krajolik

Tu su još i druga megapoznata imena poput Edgara Degasa (1934. – 1917.), Mary Cassatt (1844. – 1926.), Edouarda Maneta (1832. – 1883.) i mnogih drugih.

Divljina i 3D

E. Cucuel - Kupači

Mary Cassatt - Lidija se naslanja na ruke

Ove dvije slike djeluju razuzdano, kao nešto što je izmaklo kontroli. Naravno, ovdje se ne misli na dame sa slika nego na divljanje boja i smjerova, poteze kistom u raznim pravcima i eksplozije brzine i inspiracije. Slike djeluju poput nekog metafizičkog osobnog manifesta, potvrđivanja sposobnosti oslobađanja vlastite vizije.

Slika Cassattove je poput kratkog spoja, sve je u njoj živo i čini se kao da titra. Slika je fantastična, čak i zastrašujuće obuzimajuća.

„Kupači“ su poput nekog starog mita, adaptiranog na sasvim nov, transcendentan način. Misterij vibrira slikom i živi u svakom potezu kista. Od talasanja vode, listova, preko tla zaustavlja se na suncobranu mlade francuske gospođice i krošnji drveta iznad njene glave.

Kada se čovjek približi impresionističkoj slici u tehnici u kojoj se koriste guste boje, na mnogima će naići na debele slojeve, nanose boje obrađene slikarskim nožem ili samo veće ili manje hrpice boje nanesene kistom. Ovi slojevi izdižu se nad platnom, tvoreći svaki svoju vlastitu dimenziju visine, širine i duljine (3D). Slojevi boje i potezi kistom posebno su iskustvo, kao da svaki poput nekog koana* gledanjem uvodi u svjetlost.

Jedan moderan impresionistički detalj izbliza

Fascinacija

Fascinacija impresionizmom je sve do danas prisutna i djelatna. Nakon impresionizma razvio se novi pokret nadahnut njime, zvao se post – impresionizam. Njegovi predstavnici su Vincent van Gogh, Paul Gauguin, Henri de Toulouse-Lautrec i drugi. Početkom 20. stoljeća ekspresionizam dijeli sličnu filozofsku postavku s impresionizmom (Franz Marc, Edvard Munch, Marc Chagall, Egon Schiele…).

Iskustvo impresionizma je fascinantno i nikada to ne prestaje biti. To među ostalim danas potvrđuju i ogromne cijene originalnih slika poput Monetovih „Lopoča“ koje se prodaju i za iznose od oko 43 milijuna dolara (aukcija u New Yorku 2012.).

Zaključak

S mojeg su osobnog gledišta impresionisti bili produhovljene ličnosti. Željeli su izraziti i prenijeti svoje iskustvo uz rizik i bez obzira na tradicionalne stereotipe i odbijanje od strane akademskih struktura i zajednice. Očito ih nije bilo briga ni što će netko reći u onodobnom kontrakulturnom ekvivalentu. I kao što vidimo u muzejima danas, ljudi se tome dive. (A Moneta baš boli briga i za to.) Sva velika djela nisu postala velika zbog namjere. Upravo ta odsutnost agende daje im energiju koja ih čini velikima.