JEDNOSTAVNA STVAR
Komedija
u dva čina
Uloge: Vesna, Robi, Toni, Nika , Tina , Mama
PRVI ČIN
Prvi
prizor
Scena: dvije-tri
stolice ili školska klupa na koju se može sjesti.
(Na
Trgu braće Mažuranića učenici čekaju autobus.Poslijepodne je.Nika,Vesna i
Sanela,učenice 7.b razreda sjede na klupi u parku i gledaju dva dečka iz istog
razreda, Toni i Krešu koji stoje malo dalje i uspoređuju nove tenisice.)
Robi
(publici): Trebam nekako početi. A ja baš to ne znam. Što mogu? Sve
lijepo zamislim, a kad je vidim sve zaboravim! Strašno! Ne znam kako to neki
dečki znaju. Lijepo pričaju, zezaju se sa curom, ugovore spoj. Ja to ne znam,
pa ne znam! Jednostavno ne znam početi. Ne mogu doći i samo bubnuti: Vesna,
volim te! To je glupo. Bez veze. Može mi reći: Budalo jedna šašava! A strašna
je klinka, super! Uh, poludjet ću! Sjetio sam se. Napisat ću joj pjesmicu. Tako
je! Dobra ideja!
Dolazi
Toni. Pomalo luckasto odjeven.
Toni:
Hej,
stari! Što radiš, već ideš doma?
Robi:
Ovaj...da. Idem kući.
Toni:
Ma
daj. Ti nisi normalan. Pa sad je tek najzanimljivije. Pogledaj malo oko sebe!
(Robi se okreće, gleda oko
sebe.)
Robi:
Što?
Toni:
Pa
rulju! Cure! Što kažeš, a? (Gleda cure na stanici.) Ovakvu priliku se
jednostavno ne smije propustiti.
Robi:
Kakvu priliku?
Toni:
Koji si ti naivac. Pogledaj klinke! Pa sve ti je tu pred nosom! Trebaš samo
skopati foru i ubaciti se. Kužiš?
Robi:
Kad
ja to ne znam.
Toni:
Kako to misliš?
Robi:
Ne
znam kako prići curi. Bojim se da ne ispadnem budala.
Toni:
Bez
veze. Gruni bilo štoŠto gluplje, to bolje! Pa ženske se baš tome najviše cere!
Pazi, da te naučim...
Dolaze
Vesna i Nika. Robi i Toni se povlače u stranu.
Nika: (komentira današnja događanja u školi,zgađeno):
Vesna,još uvijek osjećam onaj Tomislavov znoj,nevjerojatno kako taj tip može
jako…
Vesna: Nije
to ništa, ja sam u busu sjedila pokraj babe koja je još jače smrdjela. (pogleda
u nebo) Gle,sad će još počet i padat kiša (briše kap kiše s dlana)…Imaš li ti
kišobran?
Nika:
Nemam, sestra mi ga je uzela. Danas ide na spoj s onom ljigom…valjda misli da
neće pokisnut. Rekla mi je da je svaki dan vodi u fast food…ona tamani po dvije
porcije krumpira na dan,ona nije normalna!!Nevjerojatno…što,samo zato jer on
sve plati…a kako je debela,još će bit gora od toga. E,znaš da sam ja kupila
digitalnu vagu?
Vesna:
Uau,hoćeš li se stalno vagati?
Nika: Pa
da,pogotovo nakon svakog obroka i neću nikome…
(svi
se zamrznu u pokretu i počne Vesnin monolog, okrenuta prema publici
uvijek prilikom monologa)
Vesna
(tužno): Ja bih tako željela da se Nika prestane motati oko Robija…Ne
volim to,ne osjećam se dobro tada…pa…pa ona ga ni ne voli,sama je to rekla pred
nama curama-želi biti s njime samo zato jer on ima novaca…Jako dobro se sjećam
kada je došao u razred prije dva mjeseca kao novi učenik…nije ga ni
pogledala,ali kada je čula da mu je mama bogata,odmah se sva uzbudila i sada ne
prođe…(ljutito) ne prođe ni dan a da
ga ne dodirne tim svojim debelim rukama!(lupa nogom o pod)
Nika
(odmrzne se)…neću nikome dati da je koristi,pogotovo ne
sestri! Ona i onaj ljiga,ma daj…(okrene
se Tini) Tina,ti samo šutiš,što ti je?
Tina:
Ne
znam,razmišljam o…svojoj mački…već se dva dana čudno ponaša,ne jede i samo
spava…možda je bolesna?Tko zna što ona jede kod susjeda…(kratka stanka) Idete
li vas dvije u šoping u subotu? Sada stiže zimska roba u dućane.
(svi
se smrznu osim Vesne)
Vesna:
Često sam gledala Robija u učionici.Kada sam bila kod kuće sama, zamišljala sam
se s njime. Ponekad bi se i slučajno susreli…
(odmrzavanje,
dečki krenu prema curama)
Toni
(obrati se curama, glumi frajera): Bok patke,što ima?
Tina (ljutito): Tata ti je patak! Idi
doktoru da ti zamijeni glavu.
Nika (umiljato, prima Robija za ruku): Hej
Robi! Hoćeš li s nama na kavu sutra poslije škole?
Robi: Hm, pa može, a gdje?
Nika
(veselo): U Šesticu,nađemo se ispred škole.
(Nika
i Vesna odlaze. Ostaju Robi i Toni.
Toni:
Stari
moj, jesi vidio ovo? Nemoj mi reći da ćeš propustiti ovu priliku?
Robi:
Koju priliku?
Toni: Pa
jesi ti slijep? Zgodna cura upravo te
pozvala van.
Robi: Ma
daj...pozvala nas je sve na kavu, ja ionako...
Toni: Pa
ti si stvarno...
Drugi
prizor - Robi i mama u sobi.
Robi
se sprema za večernji izlazak.
Mama:
Zašto si se danas tako lijepo odjenuo? Da se nisi možda zaljubio?
Robi: Ma
daj, mama...
Mama: U
tome nema ništa loše. U tvojim godinama to i počinje.
Robi: Što
to?
Mama:
Zaljubljivanje i sve to. Poznajem li je?
Robi: Vesna
iz mog razreda.
Mama:
Strašan si!
Robi:
Sviđa ti se? Znaš, mama, ona je tako lijepa da se ponekad pitam kako takve
ljepotice mogu živjeti ovakvim običnim životom kao mi.
Mama:
Vidim da si sad već počeo filozofirati. Kad imaš spoj, ako se ne varam?
Robi: Da, mama, u šest. I treba mi stotka.
Mama
(nasmije se): Skup si, ali neka ti bude. (Odlazi).
Kraj
drugog prizora,prvog čina
DRUGI
ČIN
Prvi
prizor
Scena-stolice,šalice,čaše i
klupe,postavljene na tri mjesta kao separei u kafiću.
U obzir dolaze i statisti
koji bi sjedili kao gosti u kafiću,ali nije nužno.U pozadini može biti puštena
tiha glazba.
(Nika,Vesna
i Tina sjede za stolom u Šestici i čekaju dečke koji su se po putu zadržali u
jednoj trgovini)
Nika (uzbuđeno): Joj, Robi
je tako dobar,ja ga obožavam,on ima i tog super psa, bigla s dugim ušima, to je
tako slatko! (zadovoljno) Ja mislim
da bi on bio dobar muž,znam da će me on jednog dana zaprositi,kako god…(u povjerenju) I bolje mu je,znate…ja
znam da smo mi savršen par!
Tina: Joj,
pa to je zaista odlično, sretno Nika! Ali... pazi da ti onda čim prije pokloni
zaručnički prsten. Ja mislim da bez toga ništa,definitivno!
Nika: Naravno,ja
ću ga i izabrati! Mislim na to svaki put kad prolazim pokraj zlatarne…
Tina:
Je
li te pozvao na sajam cvijeća u nedjelju?
Nika: Nije
još, ali hoće. A koga bi drugoga? Zna da ja to želim.
(zamrzavanje)
Vesna
(zgađeno): Fuj,kako mogu biti takve,odvratno,povraćam u sebi…Ne
mogu više,moram nešto učiniti ili će ga Nika totalno zaslijepiti tim svojim smješkanjem…dvoličnica...
Jao, ja sinoć nisam mogla
jesti od uzbuđenja…(očajno) ja sam
zaljubljena,ja ga…volim!
(odmrzavanje
i Robi i Toni uđu u prizor. Toni dođe i sjedne za stol s curama, a Robi zastane
na pola puta i kopa po vrećici sa stvarima koju nosi u ruci kao da nešto traži)
Toni
(sjedajući): Hej cure,u ovom dućanu ima fora miševa za
komp,oslikani su kao pravi miš…ima plavih,zelenih i rozih…Tina,mogla bi si
nabaviti rozi,pristajao bi ti uz Hello Kitty podlogu za miša!
Tina: Ja
nemam takvu podlogu,majmune jedan,što misliš da sam ja dijete?
Toni: Pa
što ja znam,djeluješ kao da imaš takav ukus…
(Tina
lupa Tonija po ramenu i smrzavanje)
Drugi
prizor
Vesna
(gleda Robija pa se okrene publici): Što da učinim…sada je sam
tamo…da mu priđem i … što? Razgovarali smo par puta,kratko…i ja sam bila
preuzbuđena da mu pokažem što osjećam prema njemu…Ali moram nešto
učiniti…sada…ne mogu više izdržati.
Evo ga, kako mi samo srce šašavo kuca. Osjećam
kako crvenim.
(Vesna
polako ustane sa stolice i krene prema njemu. Dotakne ga i on se odmrzne,
pogleda je)
Nika
spazi Vesnu i Robija zajedno, osjeti navalu ljubomore, odjednom ustane od stola
i priđe im.
Nika
(stan bliže Robiju): Hej, Robi, gdje si tako dugo? Nadam se da
nisi zaboravio da me u nedjelju vodiš na sajam cvijeća? (Nika pogleda Vesnu, s „umjetnim“ osmjehom na licu).
Robi
(zbunjeno): Što? Pa ni...
Nika
(prekida ga): I nakon toga u kino? A poslije kamo ja želim?
Znaš da si obećao, reci!
Robi
(smeteno): Čuj, Nika, ja...
Nika
(prekida ga): Da, znam, znala sam da misliš na nas!
Robi
(počinje se ljutiti): Nika, slušaj, trenutno razgovaram s Vesnom,
sorry...
Nika
(znatiželjno): Dobro, pa o čemu ste pričali?
Vesna
(ozbiljno): Zašto te zanima?
Nika:
Zato!
Ja sam s Robijem i trebam to znati!
Robi:
Nika,
mi nismo skupa, zašto to misliš, samo se družimo, nismo se nikad ni poljubili!
Nika
(zabezeknuto): Štoooooo? Kako to možeš reći? Nevjerojatan si!
Robi:
Da,
Nika! Baš se pitam zašto ti misliš da mi imamo nešto više i zašto mi ne daš
mira. Ja dobro znam da ti želiš moj novac, to i svi drugi znaju! Što, misliš da
sam ja toliko blesav? (pogleda Vesnu) I
osim, toga, meni se sviđa Vesna.
Vesna (prema publici): Odlično ,zanimam ga, znala
sam!
Vesna:
Robi,znaš…prije
nisam znala kako da ti to kažem, ali…ti si stvarno divan,nikada nisam upoznala
nekoga poput tebe…,rado bih više saznala o tebi (dirne ga po ruci).
Robi: A…(mala
stanka) Vesna,baš si me iznenadila…nisam znao da tako misliš o meni…Iskreno,ti
si mi oduvijek simpatična i zanimljiva…par puta sam te vidio za vrijeme odmora
u školi i želio pričati s tobom…ali (pogleda u Niku) Nika se uvijek motala
oko mene i gnjavila daj ovo-daj ono…već mi je to naporno malo.
(prema Vesni): Ako
si slobodna u nedjelju možeš sa mnom na sajam cvijeća.
Vesna:
(sretno,s olakšanjem i nasmiješena) Može.
Nika
(gleda u nevjerici, čas Vesnu, čas Robija): Vi ste ludi,
poremećeni! (okrene se prema Robiju):
Robi, ti si skroz bezobrazan i nevjeran, varaš me s Vesnom!
Robi:
Nika,
daj, uozbilji se više...
Nika:
Znaš,
svima ću reći kakav si ti....jedan preljubnik!
Robi:
Ma
hajde, govori što ti drago...
(Robi uzme Vesnu za ruku,
poljubi je i odu zajedno prema van.)
Nika otetura do ostalih za
stolom, zabezeknuta i prstom pokazuje na njih dvoje dok je Tina ispituje što je
bilo)
Toni
(zafrkava se, pita Niku): Čuj, draga, ako ti je toliko stalo do
tog sajma cvijeća, rado ću te odvesti. Nije bed...
Kraj
Goran Zajček
Nema komentara:
Objavi komentar